Muslimanke za brak

Dating > Muslimanke za brak

Click here: ※ Muslimanke za brak ※ ♥ Muslimanke za brak

Tako bi, u slucaju da potpisnik bude morao vracati dug, dvije zene dijelile sumu i svaka bi bila duzna vratiti po 50. Početak uvijek biva od izučavanja osnova vjere a potom opširnijeg izučavanja propisa kako bi osoba bila u stanju da i druge podučava tome. U udaju muslimanke za kjafira je bojazan da je on ne odvede u kufr, jer će je muž pozivati u njegovu vjeru a obično žene slijede svoje muževe u onome na čemu su od vjere. Postoje mušrikinje, neznaboškinje, otpadnice od vjere i sljedbenice Knige čiju osnovu vjere islam priznaje, a to su Jevrejke i kršćanke.

Taj ibadet nije ni vremenski ni prostorno ograničen nego biva u svakoj prilici i na svakom mjestu i u svakom segmentu života. A ako bude više od dve ženske, njima - dve trećine onoga što je ostavio. Ibadet je potvrda iskrenosti onoga što kažemo, počevši od kelime i šehadeta pa dalje. Inače, što se tiče zaposlenja žene, prva Muhamedova supruga Hatidža inače i prvi musliman uopšte se i pre i posle stupanja u brak sa islamskim prorokom bavila trgovinom, pa se to uzima kao primer da žene ne moraju da budu zakucane za šporetom i kolevkom. Sve češće se postvalja pitanje u vezi sa sklapanjem braka između muslimana i nemuslimanke. Kao što smo nekoliko puta napomenuli, islamsko pravo u teoriji i moderna praksa su u raskoraku, ali zbog toga što u šerijatu postoji ogromna fleksibilnost, moguće je dati veću zaštitu i veća prava ženama da za tim postoji politička volja. Mi smo katastrofa, i loši smo kada smo dozvolili da preko 30 naših djevojaka od kraja rata u Bosni, '95, ode za naše katile i ubice! Zbog toga su islamski pravnici napravili razliku između žene koja kod muslimanske zajednice ima status štićenice zimmijja i one čiji je narod u ratu sa muslimanima harbijja. Poznato je da se u svijetu u kojem danas živimo ne može smatrati kršćankom svaka osoba čiji su roditelji kršćani.

To kaze Islam, ali onaj ko ne zivi po nacelima Islama, moze da zeni i radi kako mu je volja. Čistoća je dio vjere, kako nas uči naš Poslanik alejhis-salat ves-selam. U tekstu ima jos nekoliko slicnih gresaka, mada, ko zeliistinu, naci ce ju Adnan 03. U historiji islama posebno nakon Hidžre preseljenja Poslanika i muslimana iz Meke u Medinu, ovakve stvari su se događale da su žene primile islam, došle iz Meke u Medinu, bile pod skrbništvom Poslanika Božijeg te se potom njegovom naredbom udavale za vjernike muslimane, a Poslanik bi njihove vjenčane darove i opskrbu vratio njihovim bivšim muževima.

MESTO ŽENE U ISLAMU: Vredi kao pola čoveka na sudu, ali nije baš sve crno kao zastava Islamske države (FOTO) - Žena je čuvar u kući njenog muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni...

Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za bilo kojeg kjafira, kršćana, Židova, međusiju, budistu i slično. A u ženidbi kjafira sa muslimankom on bi bio iznad nje i imao bi priliku nad njom što znači da bi kufr bio iznad Islama a to nije dozovoljeno po ajetu i hadisu gore spomenutim. U udaju muslimanke za kjafira je bojazan da je on ne odvede u kufr, jer će je muž pozivati u njegovu vjeru a obično žene slijede svoje muževe u onome na čemu su od vjere. Na to Uzvišeni išareti na kraju 221. Oni zovu u Džehennem... Kafiri pozivaju mu'minke u kufr a pozivanje u kufr je pozivanje u Vatru, jer kufr obavezuje Vatru, pa je tako ženidba kjafira sa mu'minkom sredstvo koje vodi u haram te je zbog toga haram. Muškarac ima vlast nad ženom a nije dozovljeno da kjafir ima vlast nad muslimankom, jer je Islam vjera istine i sve vjere mimo Islama su batil. Ako se muslimanka uda za kjafira a poznat joj je propis zabrane ona je zinalučarka i njena šerijatska kazna je kazna za zinaluk, a ako nije znala za propis zabrane udaje muslimanke za kjafira u tome ima opravdanje, vadžib je da se njih dvoje odmah razdvoje bez potrebe da joj daje talak da se razvede sa njom jer im je brak batil ništavan u osnovi. Prema tome, udaja muslimanke za kjafira bilo koje vrste je ništavna i uopće se ne ubraja u udaju po idžmau' učenjaka. Šerijatski status ovog braka je da se smatra zinalukom i vadžib je da se njih dvoje razdvoje. A ko dozvoli taj brak on je kjafir pod šartom da znao da je zabranjen. A sama udaja muslimanke za kjafira ne smatra se djelom koje izvodi iz Islama osim ako to ona smatra dozovljenom. Naravno, ovdje se misli na osobu koja se pridržava osnovnih obilježja vjere, poput namaza i slično a ne čini neko djelo koje je izvodi iz Islama. A ako ona mrzi Islam i voli kjafire i prisni je prijatelj sa njima ona je time postala otpadnica od Islama ako je prije toga bila muslimanka. Ako bi se u islamskoj državi koja sudi po šerijatskom zakonu muslimanka udala za nevjernika, pošto je taj brak šerijatski nevalidan, kadija bi naredio da se razdvoje. A ako bi odbili bili bi silom razdvojeni i kažnjeni bičevanjem shodno koliku kaznu kadija odredi, u slučaju ako ona nije znala da je udaja muslimanke za kjafira haram. A u sredinama u kojima se po ovom pitanju ne sudi po Šerijatu, kao što je u većini današnjih islamskih zemalja, najveću odgovornost u riješavanju ovog problema, kada se već desi, ima velijj, tj. Staratelj je muška osoba koja je glava porodice, na prvom mjestu to je otac, a ako njega nema onda moze biti najstariji brat i slično. Naravno, na roditeljima je da se potrude da se tako nešto ne desi, ali sama činjenica da se to još uvijek dešava u našim krajevima ukazuje da postoje veliki promašaji u odgoju i da su takve porodice daleko od uputa Islama. Pa tako, otac musliman čija se kćerka uda za nevjernika je obavezan da da sve od sebe, upotrebljavajući autoritet očinstva, društvenu ili neku drugu moć, kako bi vratio svoju kćer. Jer taj brak je ništavan, njihov zajednički život je život zinalučara, a djeca koja se rode u tom braku su kopilad. Tako isto treba da postupi njena majka. Čovjek je čuvar u svojoj porodici i odgovoran je za nju. Žena je čuvar u kući njenog muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni... Ako nastojanja oca i majke ne urode plodom dužni su, a takođe i ostala rodbina, da prekinu odnose sa kćerkom sve dok ona ne prestane živjeti sa nevjernikom ili dok on ne primi Islam. A u protivnom, ako bi se roditelji i rodbina pomirili sa tim brakom i imali normalne odnose sa njima, to bi značilo da su prihvatili brak koji je šerijatski nevalidan i koji u suštini predstavlja čin zinaluka. A ovo ni u kom slučaju nije dozvoljeno. Ako bi se u islamskoj državi koja sudi po šerijatskom zakonu muslimanka udala za nevjernika, pošto je taj brak šerijatski nevalidan, kadija bi naredio da se razdvoje. A ako bi odbili bili bi silom razdvojeni i kažnjeni bičevanjem shodno koliku kaznu kadija odredi, u slučaju ako ona nije znala da je udaja muslimanke za kjafira haram. A u sredinama u kojima se po ovom pitanju ne sudi po Šerijatu, kao što je u većini današnjih islamskih zemalja, najveću odgovornost u riješavanju ovog problema, kada se već desi, ima velijj, tj. Staratelj je muška osoba koja je glava porodice, na prvom mjestu to je otac, a ako njega nema onda moze biti najstariji brat i slično. Naravno, na roditeljima je da se potrude da se tako nešto ne desi, ali sama činjenica da se to još uvijek dešava u našim krajevima ukazuje da postoje veliki promašaji u odgoju i da su takve porodice daleko od uputa Islama. Pa tako, otac musliman čija se kćerka uda za nevjernika je obavezan da da sve od sebe, upotrebljavajući autoritet očinstva, društvenu ili neku drugu moć, kako bi vratio svoju kćer. Jer taj brak je ništavan, njihov zajednički život je život zinalučara, a djeca koja se rode u tom braku su kopilad. Tako isto treba da postupi njena majka. Čovjek je čuvar u svojoj porodici i odgovoran je za nju. Žena je čuvar u kući njenog muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni... Ako nastojanja oca i majke ne urode plodom dužni su, a takođe i ostala rodbina, da prekinu odnose sa kćerkom sve dok ona ne prestane živjeti sa nevjernikom ili dok on ne primi Islam. A u protivnom, ako bi se roditelji i rodbina pomirili sa tim brakom i imali normalne odnose sa njima, to bi značilo da su prihvatili brak koji je šerijatski nevalidan i koji u suštini predstavlja čin zinaluka. A ovo ni u kom slučaju nije dozvoljeno.